SIĆANJE

  Plakali smo i tužili. Poslidnja noć, sudbine će  svojim putovima poć. Bog zna zašto.   Ostaju noći  u sićanju, bol u grudima čerez prošlog.   Donosila si sjaj  zvizda u noći pod bili drač. Stvarala raj.   Srce plamenom gorilo, i borilo se da zadrži do vičnosti minute i sate s tobom.   Ne…

Nastavi čitanje →

JABLANI STARI

    Jablani stari   Na pendžeru muškatle crvene, a jablani ćute. Izdaleka dopire glas noći, sunce izdužilo ladovine na prašnjavi put ko da ga mekim pokrivačem utopljava, a jablani ćute.   Iz šume kuruza istrči zadijani zec, zastane na prašnjavom putu da odmori na mekom osimu kuruza, a jablani i dalje ćute.   Na…

Nastavi čitanje →

USAMLJENI JABLAN

USAMLJENI JABLAN   Usamljeni jablan stari gordo stoji osušenih grana.   Sićanja je puna duša, truljenjem đeram puca.   Nema ničeg, ni cvrkuta ko kada je salaš bio u ataru prašnjavoga puta, di se babo veselio, glanco čeze i sersame, udavao ćeri, dočekivo snaše.   Sad vitrovi ne fijuču više već ravnicom nesmetano plove, mrse…

Nastavi čitanje →

OTKIDA SE ŽIVOT

  Oronulo, bore urezalo senku prošlosti u srcu neprolaznost čuva, kao dragulj.   Uvenuli jorgovani svenuli grane, vrela suza pade na drhtave ruke i telo što kopni, samo uspomene u srcu žive za večeri ispod stare lipe.   Verujem večnost će prigrliti milovanje i uzdahe, zanosne čežnje i tišinu noći, krik ranjenog srca.   Otkida…

Nastavi čitanje →

NA DNU

NA DNU Na dnu sam našao sebe raspadalo se što je ostalo od mene, glib, gorčina i boli, a srce je ostalo da voli. vihor volje digao me ko prašinu do stvarnosti, da ipak postojim.   Vratio me sebi iz žive provalije do ljuljaške stvarnosti da čujem odjek moj, a ti ne umeš da voliš,…

Nastavi čitanje →

NE VERUJEM U SLUČAJ

Sreli smo se slučajno,           možda?           ako slučaj postoji,           ispod bresta na kraju sela           dok kiša padala je.             Gledala si u kapi s neba,           a ja drhtao da ti nešto kažem           iskreno da ne lažem,           ni disao nisam.             Glasom bez glasa izgovorio ime           i…

Nastavi čitanje →

VOLIM TE

VOLIM TE Te reči: „volim te“ da li su iz srca ili samo usta govore? Ne varaj ispaćenu dušu koja želi dodir tvoj kao na klupi kada je lišće padalo u kasnoj noći jesenjoj.   Te reči: „volim te“ postale su varka, a bili smo srećni, mislio sam dok nam je plovila barka do nigdine…

Nastavi čitanje →